Prave uredske stolice

Uvjerila sam se osobno u istinitost ove priče jer sam bila svjedok jedne transformacije ureda iz nekih kasnih 70-ih u ured novog tisućljeća. Najljepše u novom uredu bile su uredske stolice.
Imala sam prijateljicu koja je u to vrijeme radila kao novinarka u Večernjem listu. Mislim da je u redakciji bila barem 5 godina, a svi smo još studirali ili bili na nekakvim poslijediplomskim studijima. Bila je navikla na tu starinsku atmosferu s mirisom cigareta, no meni se taj njezin ured nije sviđao . Bio taman, zavjese poderane, prljave jer su bile nekako čudne boje, a uredske stolice su bile grozne. Na svakoj se vidio neki otisak prolivene kave, čaja ili možda ostatka marende.

Jednu jesen prijateljica mi se požali kako više u ured u redakciju jer su prodani stranoj izdavačkoj kući i poradi renoviranja prostora, morati će raditi kod kuće. Ona kući nema uredske stolice i ne zna na čemu će sjediti jer mali joj je taj sobičak. Tješim ju i tvrdim joj da je prava sretnica jer radit će od kuće kao u onim američkim filmovima kad imaju radnu sobu. Uostalom sama je, može raditi kad želi pa čak i na krevetu.
Pa imat ćeš novi ured, nove stolove i nove uredske stolice, zar to nije krasno pitam ju. Priznala mi je da se boji promjene jer tko zna kako će sad to izgledati. Sigurno će uvesti i novi red i pravila rada.
Nakon nekoliko mjeseci nazove me ta moja prijateljica sva oduševljena. Kaže mi sva uzbuđena da moram doći vidjeti njezin novi radni kutak. Kaže da sigurno imaju najljepši ured u gradu. Kako li su lijepo sredili prostor, pa to ti je za ne vjerovati. Za koji dan sam otišla pogledati novu redakciju. Nove uredske stolice su mi bile najljepše. Kako li su divno sredili prostor!