Neodoljivi satovi Casio

Što da vam kažem osim da imam sreće što u mom mjestu ima jedan stari urar koji još uvijek drži besprijekornu marku koja mu krasi police izloga – satovi Casio. Zašto ih toliko volim, eto sad ću vam i ispričati. Mene satovi Casio podsjećaju na djetinjstvo. Kad sam bila mala išli smo u kupovinu u Trst barem jednom mjesečno. Točno se sjećam tih odlazaka jer to je bio uvijek doživljaj. Pravi izlet.  Tamo su izlozi tih dućana bili tako blještavi, prekrasno uređeni s najljepšim stvarima koje trenutno postoje, a kod nas ih jednostavno nije bilo. Ma niti da ih je bilo, nitko nije imao takvog stila u organiziranju izloga kao trgovci u Trstu.

Sjećam se kad su me mama i tata odveli u Trst da si kupim svoj prvi sat. Tata je naime već imao sat i uvijek mi je govorio da su satovi Casio iznimne kvalitete. Kako su me samo razveselili! Uvijek bismo išli u strogi centar i parkirali se na nekom od velikih parkinga na rivi. Omiljeni pravci su nam bili glavna ulica pa sve gore do tunela, pored Mercato Coperto.

Tamo je bilo nekoliko specijaliziran trgovina, pravih urarskih radnji. Odmah ih primijetiš jer je sjaj iz njihovog izloga bio zlatne boje. U jednoj radnji smo već izdaleka vidjeli sjajna, bliješteća slova – satovi Casio. Kakva je to sreća za mene bila! Ušli smo, pod je bio od prošaranog mramora, a izlog vitrine kombinacija mesinga s kristalno čistim staklom.

Gospodin koji nas je usluživao je bio obučen onako kao pravi stari gospodin, košulja i prsluk.  Tata je s njime razgovarao, a moje oči su pasle predivne satove toliko izglancane da je izgledalo kao da nema stakla. Ja sam tatu pitala gdje stoje satovi Casio, a gospodin mi je prstom pokazao na policu obučenu u svijetlo smeđi baršun točno ispred mene. Kakvi prekrasni satovi pomislila sam u sebi.